O meni

Zovem se Sanja i dolazim iz Zemuna. Što sam starija, taj lokal-patriotizam počinje da zauzima važan deo mog identiteta i ja mu se više ne opirem.

Druga važna stvar koju želim da podelim sa vama je da ja ne prebrojavam krvna zrnca. Svi imamo strahove, svi imamo blokade, uverenja i vrednosti po kojima živimo i veliki je upeh da izađemo sa svojim pravim licem pred drugoga.

Završila sam Filološki fakultet UB, i nosim diplomu Master Srpskog jezika i književnosti. U ranoj mladosti sam silno želela da budem nastavnica Srpskog jezika i književnosti i da prenosim ljubav prema književnosti, jeziku, tradiciji – pisanoj i usmenoj, kritičkoj i kreativnoj misli, na decu. U mom sistemu vrednosti to je prenos ljubavi u budućnost. Nisam ni sanjala da neću biti nastavnica Srpskog jezika. Istina, nisam ni sanjala da ću se obresti u svojim ranim dvadesetim godinama bez kompasa i ideje šta dalje. Dalje nisam mogla kao nastavnica Srpskog jezika i književnosti – jednostavno nije bilo mesta za mene. Ljubav za prenošenjem znanja nije nestala.

Celo ovo iskustvo me naučilo da čitam, povezujem stvari, donosim informisane zaključke i naučim šta jeste za mene a šta nije.

Dugo godina nakon toga sam lutala. Bavila se prevodilaštvom, uglavnom. Od visokoparnih i stručnih tektova koje sam prevodila za velike firme koje se bave uvozom i izvozom ili za Kancelariju za evropske integracije do beskrajno zabavnih prevoda za potrebe velikih streaming kompanija. Mnoge serije sam odgledala prevodeći dok su ostali čekali da se uopšte pojave na našem tržištu.

Onda sam poželela da vodim svoju firmu. Da izlazim, ne iz zone udobnosti, nego da skidam svoju kožu, odbacim je i uplovim u nešto što me u isto vreme i plaši i privlači. Izgradila sam ceo posao i brend oko testenina koje sam ručno izrađivala. Moje predivno „Moje gnezdo“ koje su ljudi toliko voleli da sam na kraju padala sa nogu u proizvodnji i pitala se, ko to više jede testenine, kada su ugljeni hidrati toliko omraženi?! To putovanje, od svih duhovnih i geografskih putovanja je jedno od najvažnijih i najpresudnijih u mom životu. Praktično me koštalo života, ali mi je dalo ono što nisam ni mogla da sanjam. Putovanja, zvanja, izdizanje iznad introvertnosti, ranjivost, slabost, ljubav, mudrost i fleksibilnost. Svaka od ovih tema zaslužuje svoje mesto i svoju priču, jer kako da u jedan pasus spakujem da sam se prekvalifikovala za Pekara-Poslastičara, da sam zanat učila na izvoru, na Siciliji, da sam HACCP administrator i ISO 22000 sistem menadžer i da sam prošla obuku za pisanje EU projekata, da sam prošla obuku za Sastavljanje ponude za izvoz u inostranstvo, akademinju Cirkualrne ekonomije, sa učenjem na sopstvenom primeru. Ponekada mi je izuzetno teško da sistematizujem šta sam sve žedno učila kako bih bila bolja za druge i za sebe. I uspela sam da vodim i podcast koji se zvao Mondopreneur, gde sam kroz razgovor pokušala da približim stanje preduzetništva u svetu, kao ogledalo za ono što se dešava kod nas. Da podelimo priče, učimo jedni od drugih i vidimo da prolazimo kroz iste ili slične probleme i izazove.

Danas, za sebe volim da kažem da sam trenerica/edukatorka i mentorka. Iz interakcije sa drugima mogu da odredim šta je to što treba osobi preko puta mene. Moje metode su spore, jer su rezultati rada sa mnom dugoročni. Ne kladim se na kratkoročne ciljeve, navijam za dugoročne promene.

Nisam imala plan kada sam početkom 2000-tih odlučila da prosveta nije za mene. Iz ove perspektive i znanja, imala sam plan i želju da upijem i naučim što više kako bih drugima mogla da pomognem da upiju i nauče što više.

Ako me neko pita u šta verujem, ja kažem da veujem u Boga, Alaha, Jahvu, Budu, Ganešu… Verujem u celoživotno učenje kao jedan od načina da tečemo kao reka.

Ova Sanja, danas i ovde, živi dan za danom, planira da ide na El Camino 2026. godine, radi kao trenerica/edikatorka i mentorka a želja mi je da i žene i muškarci shvate da mogu da ostvare mnogo više od onoga što misle da mogu. Moj dar je da vidim od kakvog ste štofa sačinjeni i da vam to, otvoreno i sa puno razumevanja predstavim. Kroz pisanje ili razgovor. Vaše je dalje šta ćete sa tim da radite. Svako preuzima deo odgovornosti za ono što je njegovo/njeno. Učim da sviram bubnjeve, šetam, pišem i tražim povezanosti u životu i sa ljudima.

Da li mi je u životu bilo teško? Jeste. Da li mi je u životu bilo lako? Jeste. Jedina razlika je u tome da li sam u određenim fazama života mogla da gledam na sebe i svoj život iz ptičije perspektive, ili iz perspektive miša koji se boji i svoje senke – iz perspektive slobode ili iz perspektive straha.